Risotto od gljiva

Budući da mi je neki dan prigovoreno, od strane Kraljice Majke (a koga drugog?), da radim premalo slanih stvari (čitaj: da premalo kuham), a nedavno smo na Dolcu kupili sušene shiitake gljive i vrganje, sjetila sam se recepta od Jamie Olivera. Nisam slijepo pratila njegov recept već sam radila onako kako mi je bilo spretnije, ali su sastojci uglavnom njegova ideja.

Sastojci za 2 osobe:

za risotto

2 žlice maslinovog ulja
1/2 manjeg luka
2 žlice nasjeckanog korijena celera
1 češanj češnjaka
130 g riže
1/2 dcl bijelog vina
4 dcl temeljca od povrća
sol i papar

za gljive

2 žlice maslinovog ulja
1 šalica suhih gljiva ili 2 šalice svježih/smrznutih
1 češanj češnjaka, nasjeckanog
1/2 žličice chilli papra
1 žlica nasjeckanog peršina
sol papar
malo limunovog soka

2 žlice maslaca
oko 30 g naribanog parmezana

(ako se koriste suhe gljive, jedno sat vremena prije kuhanja treba ih namočiti u vodu; prije kuhanja iscijediti)

Za početak treba zagrijati ulje za gljive, dodati gljive i kuhati par minuta stalno miješajući. Nakon što gljive malo omekšaju treba dodati češnjak i opet malo kuhati. Posoliti i popapriti po volji, dodati chillija i malo limuna po volji. Posuti peršin preko gljiva i sve staviti sa strane.

Za rižu treba prvo zagrijati ulje, staviti luk i celer i pirjati dok ne omekšaju, povremeno promiješati. Netom prije nego se stavi riža, dodati češnjak i par puta promiješati.

Dodati rižu i pržiti ju par minuta stalno mješajući. Kada riža zamiriši treba početi dodavati temeljac malo po malo. Svaki put prije nego se nanovo doda temeljac treba pričekati da se onaj otprije pokuha. S temeljcem treba dodavati po malo soli, ali svaki put probati da ne bude preslano. Kuhati tako dok riža ne omekša i postane al dente. Malo prije nego što je riža gotova, uliti vino i čekati da se prokuha. Dodati gljive, malo promiješati i pustiti da se ostatak tekućine pokuha, ali opet da ne bude cijelo jelo presuho.

Skinuti s vatre, dodati maslac i parmezan i promiješati.

Na tanjuru slobodno dodati još parmezana po volji.

Pita od blitve

Ovo je nešto drukčija verzija od standarnog načina spravljanja ovog tradicionalnog povrća. Budući da blitva kao sama ne može nikako glumiti glavno jelo, trudila sam napraviti nešto iz nje što bi ju učinilo laganim ručkom uz dodatak salate i juhe kao predjela. Nije da se hvalim, ali kada sam ju probala, bila sam stvarno ponosna na sebe. Najbolja stvar je što se ovakva pita može kombinirati i s drugim povrćem (špinat, tikvice, luk...........ili što god je ostalo u hladnjaku), a ako imate kakav sir koji što prije treba potrošiti, samo ga ubacite unutra i stvoriti će čudo.

Sastojci za 2-3 osobe:

175 g brašna
75 g omekšalog maslaca
prstohvat soli
hladna voda

700 g blitve (jedan veći svezak)
1 dcl vrhnja za kuhanje
3 žlice kiselog vrhnja
1 jaje
100 g mozzarelle
sol
papar

Za početak treba prstima umrviti maslac u brašno da izgleda kao krušne mrvice. Dodati soli i dovoljno hladne vode da se zamijesi fino prhko tijesto (vodu dodavajte žlicu po žlicu). Zamotati tijesto u foliju i staviti u hladnjak na barem sat vremena. Izvaditi iz hladnjaka i pustiti da omekša jedno pola sata na toplom mjestu. Zagrijati pećnicu na 200 stupnjeva. Razvaljati u kakav-takav krug i utisnuti u namašćeni okrugli kalup za pite. Dno probosti vilicom kako se u pećnici ne bi nadiglo i puklo. Staviti u pećnicu i peći 10 minuta. Izvaditi van.

Blitvu dobro očistiti i oprati. Kuhati ju u kipućoj slanoj vodi dok ne omekša. Procijediti, istisnuti višak vode i ostaviti da se malo ohladi. U međuvremenu pomiješati vrhnje za kuhanje, kiselo vrhnje, jaje i dodati soli i papra po želji. Blitvu sitno nasjeckati i ubaciti u smjesu vrhnja i jaja. Promiješati i ravnomjerno rasporediti po napola pečenom tijestu. Mozzarellu narezati na kockice i posipati ravnomjerno po blitvi.

Peći na 200 stupnjeva kojih 30 minuta tj. dok mozzarella ne dobije zlatnosmeđu boju.

Uz to fino paše salata od rajčica.

Gateau au Chocolat

Upozorenje: ovaj kolač NIJE za one koji pate od visokog kolesterola i šećera. Iako izgleda vrlo nevino, ubitačan je i postaje najbolji prijatelj u onim trenucima kada vas ništa ne može utješiti osim dobre stare čokolade. Sistem priprave nije nešto posebno drukčiji od onoga za brownie, a mjere sastojaka su isto vrlo zapamtljive. Ali nemojte reći da vas nisam upozorila.

Sastojci:

200 g crne čokolade za kuhanje
200 g maslaca
5 jaja
250 g šećera
1 žličica ekstrakta vanilije (opcionalno)
1 žlica brašna (da, SAMO jedna)

Zagrijati pećnicu na 190 stupnjeva.

Na pari otopiti čokoladu i maslac i pustiti 10-ak minuta da se malo ohladi. U međuvremenu maslacem namastiti kalup za torte, izrezati papir za pečenje tako da se pokrije dno pa i to namastiti.


U smjesu s čokoladom umiješati jedno po jedno jaje. Dodati vaniliju i šećer te opet dobro promiješati. Lagano umiješati žlicu brašna i uliti u pripremljeni kalup.

Peći 25-27 minuta dok se kolač ne stvrdne ( kada protresete kalup, sredina kolača ne bi smjela djelovati tekuće). Kolač će se u pećnici nadignuti i površina će puknuti, ali to nije razlog za paniku jer tako treba biti. Izvaditi van i pustiti da se potpuno ohladi pa onda staviti u hladnjak. (Ovaj kolač najbolje je napraviti dan prije).

Bit ćete mi zahvalni.

Black and White Cookies

Priznajem da sam zaglibila. Po mojem zadnjem "ambicioznom" postu ovdje je sve vec trebalo vrviti s novim receptima. Ali bila sam stvarno neinspirirana. Prvo mi je Seka otisla, onda sam trebala zagrijati stolicu i evo, već su prošla skoro dva mjeseca od zadnjeg posta, a 3 od zadnjeg recepta. Nije da mi se nije kuhalo. Isprobavala sam ja recepte, radile juhe, guste i bistre, ali zbog nekog razloga nisam ništa slikala. Činilo mi se da mi ništa od toga neće uspjeti pa tako nisam htjela riskirati. Znam da sam obećala recept za pekmez od šljiva, ali budući da je sezona šljiva već odavno prošla, ostavit ću to za sljedeću godinu jer sad nekako nema smisla.

No, vrijeme je da krenemo dalje. Keksi koje sam baš danas isprobala toliko su moćan simbol New Yorka da je čak i jedna epizoda Seinfelda posvećena njima. "Look to the cookie, Elaine! Look to the cookie!". Kao jeftinu ispriku da isprobam ove keksiće poslužio mi je rođendan vrlo drage mi prijateljice (bez brige, to nije jedino što će dobiti). Recept sam pokupila od Marthe samo što za razliku od nje nisam radila mini kekse već srednje veličine. Iskreno govoreć, keksi nisu ništa posebno, ali su lijepa promjena za one koji vole probati nešto malo drukčije.

Sastojci za otprilike 35 komada:

90 g omekšalog maslaca
1/2 šalice šećera
1 1/4 šalice bijelog brašna
1/2 žličice sode bikarbone
1/2 žličice soli
1 jaje
1/2 žličice ekstrakta vanilije
1/4 šalice mlijeka

Sastojci za glazuru:

2 šalice šećera u prahu
1 žlica kukuruznog slada (prodaje se u trgovinama bio&bio)
1/2 žličice ekstrakta vanilije
1 žlica kakaa
( oni koji vole mogu također dodati 2 1/2 žličice limunovog soka; ja ga osobno ne volim u kolačima pa sam ga i izostavila)

Zagrijati pećnicu na 180 stupnjeva.

Prosijati brašno u zdjelu, dodati sodu bikarbonu i sol.
U plastičnoj zdjeli miksati maslac i šećer dok ne postanu kremasti.

Dodati vaniliju i jaje maslacu i šećeru i dobro promiješati. (Ja imam tu sreću da sam na poklon dobila čisti ekstrakt vanilije, ali ako toga nemate vanili šećer će poslužiti.)

Nakon toga, u smjesu s maslacem naizmjenično dodavati brašno i mlijeko, malo po malo.............

...............dok smjesa ne počne ličiti ovoj gore odnosno dok ne postane kao neka gusta krema. Na lim na koji se prethodno stavi papir za pečenje stavljati smjesu veličine veće bobice grožđa. Paziti da razmak između "bobica" bude najmanje 4 cm.

Peći 10 minuta dok dno ne bude vidljivo smeđe. Izvaditi ih van i pustiti da se potpuno ohlade.


Za glazuru treba promiješati šećer, slad i vaniliju s jedno 4-5 žlica hladne vode (vodu dodajte postepeno, žlicu po žlicu, jer ne želite da glazura bude rijetka) dok ne postane nešto gušća od meda (barem tako Martha kaže).

Polovicu glazure odvojiti i umiješati kakao. Pazite da ne ostanu grudice kakaa.

Polovicu donje (smeđe) strane keksa namazati bijelom, a drugu polovicu crnom glazurom. Pustiti par sati na sobnoj temperaturi da se stvrdne.




Hm, čak postoji i cijeli blog posvećen njima.........................................

Nakon skoro mjesec dana neproduktivnosti, vraćamo se još jače i spremnije za novu sezonu recepata! Tj. ja, Seka Bibi je otišla iz zemlje, ali se svejedno nadam da će mi se svako toliko pridružiti s novim receptima. Budući da će u ove krajeve uskoro doći jesen, vrijeme je za spremanje zimnice. E sad, moja obitelj nikad nije bila posebno kivna u rađenju pekmeza, ajvara, kiseljenja krastavaca i sl. Uvijek je bilo lakše kupiti zimnicu od nekoga ili jednostavno otići u dućan (znam, znam, sve je to neusporedivo s domaćim, ali......). Ove godine ćemo isto tako nastaviti uz jednu malu iznimku: staklenku i pol domaćeg pekmeza od šljiva s rumom. Ali to slijedi tek kasnije. Sada prvo evo malo slika hrane koja se jede u dalekim krajevima arapskog poluotoka, točnije u Omanu. Seka i ja bile smo spremne probati sve što se dalo probat (osim mesa) i naravno sve smo to dokumentirale. Mislim da slike same govore, a kile tek slijede.............


Mašina za cijeđenje soka iz šećerne trstike.

Produkt onoga gore. Zanimljivo, nije preslatko jer stave puno leda.

Omanska palačinka s povrćem.

Budući da u Omanu ima puno Indijaca i Pakistanaca, utjecaj njihove kuhinje je vrlo velik. Zeleni curry od povrća, parathe (masni kruh) i salata (koju se začinjava samo sokom od limete).

Crni čaj s mentom.


Gusti sok od guave.

Riba s roštilja, riža sa cimetom i grožđicama, salata, i vrlo vrlo ljuti umak za rižu.

Vrsta baklave koja se radi od posebne tjestenine, oraha i pistacija.

Ljuto ljuto povrće, riža, salata.

Fina svježa bijela riba koje u Omanu ima u izobilju i to po vrlo popularnim cijenama.

Predivni arapski kruh (ovaj je, doduše, u frizeru).

Svježe datulje (slatke, sočne i neusporedive sa sušenima).

Baklava s pistacijama (molim obratiti pažnju na količinu pistacija).

Očito.

Libanonsko ukiseljeno povrće.

Dragonfruit. Ima okus po kiwiju i jabuci, ali zapravo nije ništa posebno, samo tako izgleda.

Tipični štand s voćem na jugu Omana (limete, kokos, banane, guave, mango.........).

Omanske barbike.


I za kraje, neizostavne deve..........................

Đumbirovo pivo

U ovim danima nesnosne vrućine (iako je danas, priznajem, malo prohladno) stalno tražim nekakva osvježavajuća pića. Prezašećereni prirodni sokovi mi ne pašu, Cedevite sam se odavno zasitila, a voda, iako definitivno najbolji način da se utaži žeđ, ponekad postaje dosadna. Jučer sam listajući Jamie Olivera naišla na njegov recept đumbirovog piva iliti ginger ale-a.
Ne znam kako drugi, ali ja sam dosad o tom napitku slušala samo u američkim serijama i filmovima. Nedavno sam probala mizernu Schweppes-ovu verziju istog, ali to nije niti vrijedno spomena..........Unaprijed upozoravam da ovo nije piće za one koji ne vole đumbir. Đumbir je (gle čuda!) najvažniji i najdominantniji sastojak ovog pića tako da nije za one koji ne podnose malo vrućine u grlu.

Sastojci za otprilike 1 l napitka:

140 g đumbira (otprilike 1 veći korijen)
4 žlice smeđeg šećera
3 limuna ( i kora i sok)
1 l gazirane vode

Za početak treba ugrubo naribati đumbir (ne treba ga oguliti prethodno). Dodati šećer, koricu 2 limuna i sok od sva tri limuna.

Tada to sve treba lagano izgnječiti (kao caipirinhu) par sekundi da što više soka izađe van.

Na kraju preliti litrom gazirane vode, ostaviti da stoji 10-ak minuta, procijediti sok kroz cjediljku i staviti ga u hladnjak, a ostatak baciti. Prije nego ga stavite u hladnjak, kušajte pa po potrebi dodajte još šećera ili limunovog soka. Ja sam svojem dodala još malo šećera.

Sok je stvarno osvježavajuć, okus đumbira toliko pecka da zaboravite na vrućinu, a tu je i limunov sok koji je uvijek dobrodošao za ovakve dane. Po želji ukrasite listićima mente.

Rožata

Evo recepta za jedan klasik s mora. Našla sam razne recepte na internetu s različitih foruma gdje se vode diskusije s čime i kako se zapravo rožata radi, ali ovaj recept koji sam našla u jednoj kuharici iz '74. činio mi se najjednostavnijim a bome i sastojke je lako zapamtiti. Sastojci za otprilike 6 osoba su:

Za karamelu:

7 žlica šećera
7 žlica vode

Za "kremu":

6 jaja
6 žlica šećera
1 vrećica vanili šećera
korica limuna ili limete
1/2 l mlijeka
2 žlice ruma

Zagrijati pećnicu na 200 stupnjeva.

Za početak treba napuniti jedan srednje veliki lonac vodom, staviti na vatru i pustiti da voda zakipi. Tada treba ugasiti vatru i staviti lonac sa strane. Za karamelu pomiješati šećer i vodu, pustiti da zakipi i postane zlatnosmeđe boje. Tekuću karamelu treba uliti u vatrostalnu posudu u kojoj će se peći rožata i preliti ju ravnomjerno preko cijele posude. Ona će se tada stvrdnuti pa ju treba pustiti da se ohladi.

Tada treba dobro istući jaja sa šećerom i vanilijom, dodati naribanu koricu limuna/limete, mlijeko, rum i dobro promiješati.

Tekućinu preliti u posudu s karamelom i posudu staviti u veliki pravokutni kalup za kolače. U kalup uliti vruću vodu iz lonca do polovice posude.

Staviti u zagrijanu pećnicu i peći oko 3o minuta tj. dok se ne stvrdne. Izvaditi van, pustiti da se potpuno ohladi i preokrenuti na veliki tanjur. Rožata će biti žuta, gornja strana će biti zlatnosmeđa, a sve skupa će "plivati" u divnom soku od karamele.