Pita od blitve

Ovo je nešto drukčija verzija od standarnog načina spravljanja ovog tradicionalnog povrća. Budući da blitva kao sama ne može nikako glumiti glavno jelo, trudila sam napraviti nešto iz nje što bi ju učinilo laganim ručkom uz dodatak salate i juhe kao predjela. Nije da se hvalim, ali kada sam ju probala, bila sam stvarno ponosna na sebe. Najbolja stvar je što se ovakva pita može kombinirati i s drugim povrćem (špinat, tikvice, luk...........ili što god je ostalo u hladnjaku), a ako imate kakav sir koji što prije treba potrošiti, samo ga ubacite unutra i stvoriti će čudo.

Sastojci za 2-3 osobe:

175 g brašna
75 g omekšalog maslaca
prstohvat soli
hladna voda

700 g blitve (jedan veći svezak)
1 dcl vrhnja za kuhanje
3 žlice kiselog vrhnja
1 jaje
100 g mozzarelle
sol
papar

Za početak treba prstima umrviti maslac u brašno da izgleda kao krušne mrvice. Dodati soli i dovoljno hladne vode da se zamijesi fino prhko tijesto (vodu dodavajte žlicu po žlicu). Zamotati tijesto u foliju i staviti u hladnjak na barem sat vremena. Izvaditi iz hladnjaka i pustiti da omekša jedno pola sata na toplom mjestu. Zagrijati pećnicu na 200 stupnjeva. Razvaljati u kakav-takav krug i utisnuti u namašćeni okrugli kalup za pite. Dno probosti vilicom kako se u pećnici ne bi nadiglo i puklo. Staviti u pećnicu i peći 10 minuta. Izvaditi van.

Blitvu dobro očistiti i oprati. Kuhati ju u kipućoj slanoj vodi dok ne omekša. Procijediti, istisnuti višak vode i ostaviti da se malo ohladi. U međuvremenu pomiješati vrhnje za kuhanje, kiselo vrhnje, jaje i dodati soli i papra po želji. Blitvu sitno nasjeckati i ubaciti u smjesu vrhnja i jaja. Promiješati i ravnomjerno rasporediti po napola pečenom tijestu. Mozzarellu narezati na kockice i posipati ravnomjerno po blitvi.

Peći na 200 stupnjeva kojih 30 minuta tj. dok mozzarella ne dobije zlatnosmeđu boju.

Uz to fino paše salata od rajčica.

Gateau au Chocolat

Upozorenje: ovaj kolač NIJE za one koji pate od visokog kolesterola i šećera. Iako izgleda vrlo nevino, ubitačan je i postaje najbolji prijatelj u onim trenucima kada vas ništa ne može utješiti osim dobre stare čokolade. Sistem priprave nije nešto posebno drukčiji od onoga za brownie, a mjere sastojaka su isto vrlo zapamtljive. Ali nemojte reći da vas nisam upozorila.

Sastojci:

200 g crne čokolade za kuhanje
200 g maslaca
5 jaja
250 g šećera
1 žličica ekstrakta vanilije (opcionalno)
1 žlica brašna (da, SAMO jedna)

Zagrijati pećnicu na 190 stupnjeva.

Na pari otopiti čokoladu i maslac i pustiti 10-ak minuta da se malo ohladi. U međuvremenu maslacem namastiti kalup za torte, izrezati papir za pečenje tako da se pokrije dno pa i to namastiti.


U smjesu s čokoladom umiješati jedno po jedno jaje. Dodati vaniliju i šećer te opet dobro promiješati. Lagano umiješati žlicu brašna i uliti u pripremljeni kalup.

Peći 25-27 minuta dok se kolač ne stvrdne ( kada protresete kalup, sredina kolača ne bi smjela djelovati tekuće). Kolač će se u pećnici nadignuti i površina će puknuti, ali to nije razlog za paniku jer tako treba biti. Izvaditi van i pustiti da se potpuno ohladi pa onda staviti u hladnjak. (Ovaj kolač najbolje je napraviti dan prije).

Bit ćete mi zahvalni.

Black and White Cookies

Priznajem da sam zaglibila. Po mojem zadnjem "ambicioznom" postu ovdje je sve vec trebalo vrviti s novim receptima. Ali bila sam stvarno neinspirirana. Prvo mi je Seka otisla, onda sam trebala zagrijati stolicu i evo, već su prošla skoro dva mjeseca od zadnjeg posta, a 3 od zadnjeg recepta. Nije da mi se nije kuhalo. Isprobavala sam ja recepte, radile juhe, guste i bistre, ali zbog nekog razloga nisam ništa slikala. Činilo mi se da mi ništa od toga neće uspjeti pa tako nisam htjela riskirati. Znam da sam obećala recept za pekmez od šljiva, ali budući da je sezona šljiva već odavno prošla, ostavit ću to za sljedeću godinu jer sad nekako nema smisla.

No, vrijeme je da krenemo dalje. Keksi koje sam baš danas isprobala toliko su moćan simbol New Yorka da je čak i jedna epizoda Seinfelda posvećena njima. "Look to the cookie, Elaine! Look to the cookie!". Kao jeftinu ispriku da isprobam ove keksiće poslužio mi je rođendan vrlo drage mi prijateljice (bez brige, to nije jedino što će dobiti). Recept sam pokupila od Marthe samo što za razliku od nje nisam radila mini kekse već srednje veličine. Iskreno govoreć, keksi nisu ništa posebno, ali su lijepa promjena za one koji vole probati nešto malo drukčije.

Sastojci za otprilike 35 komada:

90 g omekšalog maslaca
1/2 šalice šećera
1 1/4 šalice bijelog brašna
1/2 žličice sode bikarbone
1/2 žličice soli
1 jaje
1/2 žličice ekstrakta vanilije
1/4 šalice mlijeka

Sastojci za glazuru:

2 šalice šećera u prahu
1 žlica kukuruznog slada (prodaje se u trgovinama bio&bio)
1/2 žličice ekstrakta vanilije
1 žlica kakaa
( oni koji vole mogu također dodati 2 1/2 žličice limunovog soka; ja ga osobno ne volim u kolačima pa sam ga i izostavila)

Zagrijati pećnicu na 180 stupnjeva.

Prosijati brašno u zdjelu, dodati sodu bikarbonu i sol.
U plastičnoj zdjeli miksati maslac i šećer dok ne postanu kremasti.

Dodati vaniliju i jaje maslacu i šećeru i dobro promiješati. (Ja imam tu sreću da sam na poklon dobila čisti ekstrakt vanilije, ali ako toga nemate vanili šećer će poslužiti.)

Nakon toga, u smjesu s maslacem naizmjenično dodavati brašno i mlijeko, malo po malo.............

...............dok smjesa ne počne ličiti ovoj gore odnosno dok ne postane kao neka gusta krema. Na lim na koji se prethodno stavi papir za pečenje stavljati smjesu veličine veće bobice grožđa. Paziti da razmak između "bobica" bude najmanje 4 cm.

Peći 10 minuta dok dno ne bude vidljivo smeđe. Izvaditi ih van i pustiti da se potpuno ohlade.


Za glazuru treba promiješati šećer, slad i vaniliju s jedno 4-5 žlica hladne vode (vodu dodajte postepeno, žlicu po žlicu, jer ne želite da glazura bude rijetka) dok ne postane nešto gušća od meda (barem tako Martha kaže).

Polovicu glazure odvojiti i umiješati kakao. Pazite da ne ostanu grudice kakaa.

Polovicu donje (smeđe) strane keksa namazati bijelom, a drugu polovicu crnom glazurom. Pustiti par sati na sobnoj temperaturi da se stvrdne.




Hm, čak postoji i cijeli blog posvećen njima.........................................