Nakon skoro mjesec dana neproduktivnosti, vraćamo se još jače i spremnije za novu sezonu recepata! Tj. ja, Seka Bibi je otišla iz zemlje, ali se svejedno nadam da će mi se svako toliko pridružiti s novim receptima. Budući da će u ove krajeve uskoro doći jesen, vrijeme je za spremanje zimnice. E sad, moja obitelj nikad nije bila posebno kivna u rađenju pekmeza, ajvara, kiseljenja krastavaca i sl. Uvijek je bilo lakše kupiti zimnicu od nekoga ili jednostavno otići u dućan (znam, znam, sve je to neusporedivo s domaćim, ali......). Ove godine ćemo isto tako nastaviti uz jednu malu iznimku: staklenku i pol domaćeg pekmeza od šljiva s rumom. Ali to slijedi tek kasnije. Sada prvo evo malo slika hrane koja se jede u dalekim krajevima arapskog poluotoka, točnije u Omanu. Seka i ja bile smo spremne probati sve što se dalo probat (osim mesa) i naravno sve smo to dokumentirale. Mislim da slike same govore, a kile tek slijede.............


Mašina za cijeđenje soka iz šećerne trstike.

Produkt onoga gore. Zanimljivo, nije preslatko jer stave puno leda.

Omanska palačinka s povrćem.

Budući da u Omanu ima puno Indijaca i Pakistanaca, utjecaj njihove kuhinje je vrlo velik. Zeleni curry od povrća, parathe (masni kruh) i salata (koju se začinjava samo sokom od limete).

Crni čaj s mentom.


Gusti sok od guave.

Riba s roštilja, riža sa cimetom i grožđicama, salata, i vrlo vrlo ljuti umak za rižu.

Vrsta baklave koja se radi od posebne tjestenine, oraha i pistacija.

Ljuto ljuto povrće, riža, salata.

Fina svježa bijela riba koje u Omanu ima u izobilju i to po vrlo popularnim cijenama.

Predivni arapski kruh (ovaj je, doduše, u frizeru).

Svježe datulje (slatke, sočne i neusporedive sa sušenima).

Baklava s pistacijama (molim obratiti pažnju na količinu pistacija).

Očito.

Libanonsko ukiseljeno povrće.

Dragonfruit. Ima okus po kiwiju i jabuci, ali zapravo nije ništa posebno, samo tako izgleda.

Tipični štand s voćem na jugu Omana (limete, kokos, banane, guave, mango.........).

Omanske barbike.


I za kraje, neizostavne deve..........................

Đumbirovo pivo

U ovim danima nesnosne vrućine (iako je danas, priznajem, malo prohladno) stalno tražim nekakva osvježavajuća pića. Prezašećereni prirodni sokovi mi ne pašu, Cedevite sam se odavno zasitila, a voda, iako definitivno najbolji način da se utaži žeđ, ponekad postaje dosadna. Jučer sam listajući Jamie Olivera naišla na njegov recept đumbirovog piva iliti ginger ale-a.
Ne znam kako drugi, ali ja sam dosad o tom napitku slušala samo u američkim serijama i filmovima. Nedavno sam probala mizernu Schweppes-ovu verziju istog, ali to nije niti vrijedno spomena..........Unaprijed upozoravam da ovo nije piće za one koji ne vole đumbir. Đumbir je (gle čuda!) najvažniji i najdominantniji sastojak ovog pića tako da nije za one koji ne podnose malo vrućine u grlu.

Sastojci za otprilike 1 l napitka:

140 g đumbira (otprilike 1 veći korijen)
4 žlice smeđeg šećera
3 limuna ( i kora i sok)
1 l gazirane vode

Za početak treba ugrubo naribati đumbir (ne treba ga oguliti prethodno). Dodati šećer, koricu 2 limuna i sok od sva tri limuna.

Tada to sve treba lagano izgnječiti (kao caipirinhu) par sekundi da što više soka izađe van.

Na kraju preliti litrom gazirane vode, ostaviti da stoji 10-ak minuta, procijediti sok kroz cjediljku i staviti ga u hladnjak, a ostatak baciti. Prije nego ga stavite u hladnjak, kušajte pa po potrebi dodajte još šećera ili limunovog soka. Ja sam svojem dodala još malo šećera.

Sok je stvarno osvježavajuć, okus đumbira toliko pecka da zaboravite na vrućinu, a tu je i limunov sok koji je uvijek dobrodošao za ovakve dane. Po želji ukrasite listićima mente.